4. 10. // 20,00

Ansambl koji se sastoji od starinskih gramofona, zvučnika, 16mm-projektora i renesansnog klavira priča poznatu Kafkinu parabolu o vratima i vrataru. Tekst parabole preveden je u digitalni, binarni kod koji služi kao temelj ove audiovizualne kompozicije. Kod elektromagnetima potiče vibriranje struna na spinetu, čini da svjetlo pulsira i da Morseovi znakovi zazvuče preko gramofona, dok akustična okvirna pripovijest dolazi s ploče.

Proces se predstavlja kao zvučni pejzaž kojim publika hoda, a ne sjedi, i koji stilskim sredstvima klasičnog minimalizma i kinetičke umjetnosti stvara stanje iluzije, zaustavljenog vremena i očaranja.

Stephana Mathieua (rođen 1967) smatraju jednim od onih glazbenika današnjice koji posebno pomnjivo eksperimentira u području elektroničke glazbe. Njegov prepoznatljiv zvuk uglavnom se temelji na ranim instrumentima, zvucima iz okoline i zastarjelim medijima koje snima i preobražava koristeći eksperimentalnu mikrofoniju, tehnike reeditiranja i softverske postupke, uključujući spektralnu analizu i zavojnicu.

Pazeći uvijek na detalje i emocionalni sadržaj djela, stvara jedinstvena iskustva uživo dok radi s tragovima opažene stvarnosti. Istovremeno nježna i odrješita, Mathieuova glazba dosad je objavljena na 16 CD-a uz pohvalne kritike širom svijeta. Započeo je kao bubnjar, surađujući s umjetnicima improvizacije poput Axela Dörnera i Butcha Morrisa, a kao solist na udaraljkama izvodio je vlastite skladbe i djela Earlea Browna, Stockhausena i Cagea. Mathieu je osmislio instalacije za različite prostore opisujući ih kao osebujna djela određene lokacije, čisto akustična, u kojima koristi vizualne i zvučne predmete. Umjetnik je također strastveni sakupljač ploča od 78rpm iz 1910-ih i 20-ih, koje je koristio u svojim najnovijim projektima A Static Place i Virginals.

Realizirano u koprodukciji: Multimedijalni institut, Muzički biennale Zagreb, Kulturbüro der Stadt Saarbrücken, KuBa – Kulturzentrum am Eurobahnhof