“Nakon takozvanog utemeljiteljskog razdoblja 1880-ih, morfološka struktura Zagreba najintenzivnije se mijenja 1920-ih i 1930-ih godina. Mnoge priče o Zagrebu tog vremena su već djelomično ispričane, ali ona o najvećem zagrebačkom trgu ostala je neispričana. Međutim, cilj urbane ture Lenjin na Krešiću nije samo priča o morfologiji novog Zagreba trećeg i četvrtog desetljeća 20. stoljeća.
Krešimirov trg, ili Lenjinov trg (kako se zvao većim dijelom svog dosadašnjeg postojanja), priča je i o novonastalim društvenim i duhovnim pokretima tog vremena, o odnosu kapitala i morfologije grada, o borbi za grad koja se odvija na razmeđama ideologija i svakodnevice, između tišina biblioteka, čitaonica i knjižnica i bučnih uličnih prostora. Za brojne zagrebačke objekte znamo tko su im (bili) vlasnici, međutim, znamo li tko (je) odista proizvodi(o) prostor?
I onda, kao i danas, borba za grad vodila se na brojnim frontovima mišljenja i činjenja. Onda je bilo moguće ispregovarati grad te uprostoriti i danas progresivne institucije poput Radničke komore, u kojoj je Biblioteka Božidara Adžije, gdje započinjemo turu.
Lenjin na Krešiću nije zazivanje povratka bisti i kipova, već poziv na promišljanje grada sa različitih fronti mišljenja i činjenja. Nasljedili smo nevjerojatno kvalitetnu morfološku strukturu, ali i vrlo dobre programatske odrednice suvislog urbanog planiranja. Nakon analize sadašnjeg režima korištenja, pitanje koje postavljamo je upravo te programatske naravi: kakav je najveći zagrebački trg danas i kako ga želimo koristiti.
To nije pitanje na koje odgovara jedan čovjek. To je pitanje koje pokreće proces pregovaranja u zajednici ravnopravnih aktera gradske stvarnosti.” (SL)