Video prilog možete pogledati ovdje!

Sudjelovanjem KURS-a, festivalska produkcija naglašeno privremenih intervencija u javni prostor ustupa mjesto naoko regresivnoj formi – zidnom slikarstvu. Suvremeni je mural dio strategije uljepšavanja i jedan od uspješnijih mehanizama „oživljavanja oronulih pročelja“ kojima se brendira grad, dok je u nekim drugim političkim okolnostima bio način opismenjavanja masa, prevođenja politički i socijalno angažirane poruke u vizualni jezik dostupan i čitak svima. Možemo li u aktualnom društveno-politčkom kontekstu zamisliti murale koji reinterpretiraju ovu tradiciju ali i zaobilaze klopku uklapanja estetike otpora u procese komodifikacije javnog prostora? Može li danas mural izaći iz sfere umjetničkog i estetskog i biti dio širih društvenih borbi? KURS za UF na ovo pitanje odgovara intevencijom na unutarnje zidove tvorničke hale, zamišljenom da bude dio, a ne ukras, radničke borbe. Naime, riječ je o Ivanečkoj tvornici alatnih strojeva (ITAS), ostatku nekadašnjeg metalurškog diva Prvomajska, koja je radničkom borbom uspjela zaustaviti procese rastakanja proizvodnje i zauzeti pogone. Kroz model radničkog dioničarstva, koji i dalje razvijaju, radnici i danas brane tvornicu iznutra.

Oslikavanjem murala u fabrici ITAS Prvomajska u Ivancu želimo pre svega da pružimo podršku radničkom organizovanju i borbi koja se odupire tržišnoj logici i interesima krupnog kapitala. Ovom  intervencijom nastojimo se sa svojim radom uključiti u radničku borbu i doprineti njenom širenju i jačanju.  Ova intervencija se suprostavlja savremenoj precepciji murala kao sredstvu estetizacije i ukrašavanja, ona nije romantizacija borbe radnika ITAS-a, već postaje njen sastavni deo. Odluka o pozicioniranju murala unutar fabrike je proistekla iz želje da se obratimo radnicima, sadržajem koji u prvi plan stavlja radnički kolektiv i radničko upravljanje. Svim posetiocima fabrike mural treba jasno da govori: „ITAS to su radnici“. Da bi opisali kako vidimo svoju poziciju kao umetnika, parafraziraćemo Benjamina: naš zadatak nije da ukrašavamo, nego da se borimo, nije da igramo ulogu posmatrača, nego da se aktivno uplićemo. U širem smislu mural u fabrici ITAS, reprezentuje neminovnost borbe za razvoj  progresivnih modela upravljanja od strane radničkih kolektiva, i ta borba nije samo u fabrikama, ona mora preći i na druge sfere društva, pa tako i na polje kulture i umetnosti, koje ne može graditi održivu materijalnu bazu bez industrijske proizvodnje i promišljanja novih modela rada. (Kurs)