Program
Joao Louro
Portugal
ĆORSOKAK
urbana intervencija
od 14. lipnja do 13. rujna 2007.
različite lokacije 
Urbana intervencija Dead End / Ćorsokak koristi metalne ploče prometnih znakova. Obično upute ili informacije vozačima i pješacima, u ovom radu oni su izvor novih značenja, poput besmislica ili poetskih uputa o književnicima, filozofima i umjetnicima koji stvaraju nove intelektualne ili emocionalne smjerove. U ovom radu Louro je kipar i arhitekt, oblikuje praznine i planira grad jezika - znakovi su sredstvo komunikacije i prizivaju aktivne interpretatore. Predstavljaju pokušaj uređenja prostora ili izbjegavanja različitosti i sudara informacija. Kao polazište za interpretaciju, mogli bismo uzeti da je nužno otputovati, bilo kamo.
Namjera umjetnika je definirati rutu osjetljivosti gledatelja-interpretatora, no ne zavodeći pješaka s puta. Informacija hoće zbuniti interpretatora 
i ponuditi mu ikonološku sumnju. U ovom tjesnacu najbolji je način pristupa prometu nedostatak znanja. Među svim znakovima namjerno nam je otežano raspoznati u kojem se smjeru promet odvija. Za pješaka on kapilarno protječe među ovim imenima-prostorima i mjestima. Za interpretatora radi se o seriji komunikacijskih nositelja koji imena ujedinjuju u misao. Gotovo industrijski regres autora ikonologiji ne nudi izvjesnosti. Kamo idemo? Pitanje lišeno svake metafizičke konotacije, hoće znati kamo nas jezik vodi. "Samo oni", kaže Karl Krauss, "koji znaju iz rješenja stvoriti zagonetku jesu umjetnici."
Joao Louro u svom umjetničkom radu eksperimentira s idejama koje se odnose na njegove temeljne preokupacije: jezik i slike. Njegovi su primarni interesi reorganizacija vizualnog svijeta i propitivanje vizualnosti same te jezik u svim svojim mogućnostima i aspektima. Lourov bi se rad mogao definirati kao nastavak konceptualnih umjetničkih težnji 1970-ih ili minimalističkih praksi u kazališnom smislu. Kako god, on se definira u opoziciji naspram njih, a njegov odnos prema završenom objektu smješta s onu stranu povijesnoumjetničkih referenci. Odbija se ograničiti na jedan medij; njegov opus tako obuhvaća slike, skulpture, fotografije, crteže, kao i medij filmske selekcije, kao što ravnatelj selektira glazbenike za svoj orkestar. Baštinik konceptualne i minimalističke umjetnosti, Joao Louro nastoji srušiti romantičarsku paradigmu ističući važnost i ulogu gledatelja kao onoga koji dovršava umjetničko djelo.
Slijedeći brojne i raznolike reference od Warhola do situacionista, od Kosutha do Wittgensteina, Louro je koristio i potkopavao rječničke definicije od sredine 1990-ih u seriji pod naslovom Historia do Crime (Povijest zločina). Između 2001. i 2004, uzimajući riječi kao polazište, stvorio je seriju vrlo zanimljivih neonskih i čeličnih instalacija velikih dimenzija pod naslovom Linguagem (Jezik). Radeći sa sustavom prometnih znakova i miješajući znalačke reference na umjetnost, povijest umjetnosti, povijest filozofije, kao i na književnost i poeziju, Louro je kreirao seriju čeličnih ploča pod naslovom Dead End (Ćorsokak). U istom razdoblju stvara i svoje Blind Images (Slijepe slike), u kojima carstvu slika (filmovi, novine, magazini) pristupa slikanjem. Pritom koristi naslove koji upućuju na izbrisane, odstranjene, odsutne slike te se tako igra s gledateljevom sposobnošću da rekonstruira sliku na temelju teksta.
Izabrane izložbe: The Experience of Art u talijanskom paviljonu na 51. venecijanskom bijenalu, Blind Runner u Centro Cultural de Belém, Lisbon (2004), Insite 05 - Art Practices in the Public Domain, San Diego/Tijuana (2005) i Play, Rec and Pause, Christopher Grimes, Los Angeles (2006).
-