Ovaj rad dijalog je dvoje europskih umjetnika, Francuskinje Emmanuelle Rapin i Hrvata Veljka Vidaka. Kroz projekt oni tragaju za odgovorima na pitanje o mobilnosti i vidljivosti europskih umjetnika, vezama između njih (slobodna razmjena umjetnika u Europi) i stvarnim točkama susreta, što znači biti strani umjetnik u stranoj zemlji, kako živjeti u stranom gradu, kako raditi, kako se nositi sa zakonima na putu izgradnje umjetničkog djela. Dvolikost Europe, njezin ambigvitet i kontradikcije? Kakva je stvarna europska kulturna politika?

Projekt osmišljen u tri dijela od kojih svaki dio funkcionira kao struktura i umjetnička instalacija u procesu: Trans-Europa artists in residence in trains (život i rad u vlakovima - studio instaliran u vlakovima koji putuju Europom, mobilna izložba u vlakovima). Prvo putovanje s dvoje umjetnika dogodit će se u siječnju u vlaku Pariz-Berlin-Pariz. Dajući mogućnost dvoje umjetnika da se suoče s a vlakom kao socijalnim prostorom (mobilnim gradom) prostorom za rad.

Trans-Europa/Büro (mobilni ured kojeg inače koriste migranti, trgovci i umjetnici). Taj kontejner može biti instalirana bilo gdje, on je istovremeno kontejner zvučne instalacije (kontejner jezika).

I konačno Trans-Europa/Hotel: provizorno stvoren u različitim gradovima soba za spavanje i/ili rad, ali isto tako i umjetnička instalacija. Transformirajući bazične funkcije bilo kojeg prostora u studio, životni prostor I galeriju. Te sobe govore o miješanju detalja europske kulture: svakodnevni život, sjećanja, povijest i jezici. Svaka soba je instalacija, ali može biti iznajmljena kao hotelska soba za jedan dan. Koncept Trans-Europa/Hotel govori o situaciji biti stranac, čekanju, sjećanjima...

Instalacija je sastoji od dva dijela, manje prostorije koja predstavlja jeftinu hotelsku sobu u kojoj prolaznik u vremenu čekanja iscrtava svoja sjećanja pronalazeći znakove u strukturi zidnih tapeta. Soba je ispunjena zvukom i stvara dijalog različitih jezika uz ponavljanje lekcija za učenje stranih jezika.
Druga prostorija sastoji se od zida izgrađenog od 140 jeftinih imigrantskih torbi. One su element arhitekture prolaznika, stvaraju atmosferu tranzita, melankolije i želje za odlaskom.

Ovaj projekt želi stvoriti mobilnu strukturu, umjetničku i poetsku koja neprestano skuplja znakove, zvukove, slike, impresije (kroz razne medije) kroz teritorij Europe i pokušava dokučiti što oni znače, gdje su njihove granice, rubovi, zone nesigurnosti, njihovi prolaznici, i stvoriti realnu i fikcionalnu topografiju Europe i njenih prolaznika. Strukturom se želi odgovoriti na različita pitanja, posebno na ono o mobilnosti i konkretnoj/slućenoj prepoznatljivosti europskih umjetnika i njihovog identiteta. Kako se oni definiraju? Koja su njihova mjesta susreta? (slobodno kretanje umjetnika u Europi?)

Autori ovog projekta dvoje su umjetnika iz različitih zemalja - Emmanuelle Rapin iz Francuske i Veljko Vidak iz Hrvatske.
Veljko Vidak diplomirao je slikarstvo 2001 na ALU u Zagrebu u klasi prof. Igora Rončevića. Godine 2004. odlazi na studijski boravak u Cité internationale des Arts u Parizu. Izlagao je na 3 samostalne i 14 skupnih izložbi. Trenutno živi i radi u Parizu.
Emmanuelle Rapin pariška je umjetnica, diplomirala na Ecole Nationale Supérieure des Beaux-arts u Parizu. Zadnje dvije godine sudjeloval je u Programme of research for young artist La Seine pod vodstvom Tonya Browna. Sudjelovala je u grupnom projektu provizornog ureda (ured umjetničke delokalizacije) u Sao-Paulo u maju 2004 koji će biti predstavljen u Parizu u studenom u Espace Paul Ricard. Trenutno radi na prostorima u kojima traga za gradnjom priče, i stvaranju novog narativnog prostora.



kontakt: veljkovidak74@net.fr
web: -