Program
Stefan Kaegi (Rimini Protokoll)
Švicarska / Njemačka / Int.
CARGO SOFIA - ZAGREB
predstava
11. i 12. rujna 2006. u 18.30 i 21.00
polazak: stara klaonica Zagrepčanka, Heinzelova 66 
Uz suradnju: Ventzislav Borissov, Svetoslav Michev i drugi
Koncept - umjetničko vodstvo: Stefan Kaegi
Video: Jörg Karrenbauer
Zvuk: Niki Neecke
Umjetničko-tehnička podrška: Notker Schweikhardt
Tehnička podrška: Andreas Keßler
Producentica: Bettina Land
Kamion je življeni prostorni model, prerađeni bugarski teretnjak koji umjesto robe prevozi priče. Njegov teret je njegov potencijal i eksperimentalna priroda njegove izvedbe na pozornici. 
Posadi od dva vozača te jednog do dva umjetnika služi kao dom na kotačima, ali i kao "prozor" u svijet nomadskih običaja.
Vozilo je preuređenjem osposobljeno za ispunjenje različitih funkcija:
Noću pruža smještaj za četiri do pet osoba: mini-kuhinja, kreveti i kompjuter garantiraju ugodnu kućnu atmosferu na bilo kojem parkiralištu.
Svake večeri pretvara se u dvoranu s velikim prozorom, ozvučenjem i rasvjetom izvana. U prostoru za teret sjedi publika te iz jedne sasvim nove perspektive promatra svoj grad. Kamion tako služi kao promatračnica, kazališna pozornica, pokretni dalekozor usmjeren ka gradovima poput mikroskopa. Publiku čini 30 do 40 osoba iz grada kojeg je kamion posjetio. Prvo ih se pozove na okupljanje pred nekim središnjim mjestom - kazalištem, festivalskom dvoranom ili muzejem - a otamo se prevoze do mjesta koja vozači kamiona često posjećuju, poput zalogajnica uz cestu, skladišnih terminala i graničnih prijelaza. 
U tako pripremljenom ambijentu vozači pričaju svoje priče. Bežini mikrofoni će u dijalogu s lokalnim carinicima i službom za održavanje cesta prenositi njihove životopise s asfalta i priče o teretima. Prijevoz do tih provizornih pozornica dio je predstave koja se na svakoj novoj postaji sve više razotkriva. Publika će tijekom vožnje pogledavati u retrovizor u kojem će moći vidjeti teret čije mjesto je zauzela. Istovremeno, slušat će glas vozača iz kabine kako im govori o cesti u prvom licu jednine, a oni će, očima nomada, gledati prema svom gradu. Prozor će povremeno prekriti platno na kojemu će arhivski video-zapisi upotpuniti doživljaj ceste.
Kamion će danju biti pretvoren u pokretni arhiv o uvjetima prijevoza po Europi. Iskustva četvero sudionika bit će zabilježena u ladicama, dnevnicima te video- i audio-zapisima: jedna carinska kontrola nakon druge, motel po motel, nastup za nastupom... Arhiv će služiti kao izvor inspiracije za večernje nastupe, usputne izložbe te za film koji će biti snimljen od građe prikupljene tijekom prve ljetne sezone.
Stefan Kaegi (rođen 1972. u Švicarskoj) je kazališni redatelj koji, umjesto da režira drame, otkriva teatralnost u svakodnevnom životu. Temama pristupa dokumentaristički: ono što napokon vidimo na pozornici su ready-madeovi ili izmješteni ulomci u sivoj zoni između realnosti i fikcije, montaže dokumentarnog materijala, teatarske intervencije i stvarni ljudi u posebnim situacijama.
Stefan Kaegi je studirao vizualne umjetnosti u Zürichu i studij performansa na Sveučilištu u Giessenu u Njemačkoj. U Argentini, Brazilu, Austriji i Poljskoj surađivao je s lokalnim izvođačima u urbanom kontekstu, produciravši ture na motorima, audio-šetnje, pogrebne svečanosti za kućne ljubimce ili autobusne obilaske. Njegov argentinski rad Torero Portero gostovao je u Münchenu na SpeilArt festivalu, u Frankfurtu na Mousonturmu, u Berlinu (HAU) te u Bogoti, Rio de Janeiru i Sao Paulu. Za svoj rad "Skrot. The Krakow Files" iskoristio je Frankfurt, Giessen, München i Krakow kao pozornice. Godine 2005. Kaegijev svijet u obliku mini-vlaka Mnemopark nagradio je žiri festivala Politik im freien Theater u Berlinu, a rad je pozvan i na avinjonski festival 2006.
Stefan Kaegi s Helgard Haug i Danielom Wetzelom osniva 2000. godine teatarsku etiketu Rimini-Protokoll. Otada su režirali dokumentarističke komade poput "Kreuzworträtsel Boxenstopp" u kojem su se osamdesetogodišnje starice suočile s izazovom Formule 1. Za Schauspiel Hamburg grupa sastavljena od mrtvozornika, pogrebnih muzičara i studenata kirurgije izvodila je "Deadline". Taj je rad pozvan na Theatertreffen u Berlinu 2004. godine. Na hanoverskom Sonde-u publika je, uz pomoć dvogleda, mogla doživjeti grad kao kazališni komad. Golem (politički) odjek doživjela je vjerna replika 18-satne sjednice iz Bundestaga koju je u radu "Deutschland 2" na festivalu Theater der Welt 2002. godine uprizorilo 200 građana bivše njemačke prijestolnice Bonna. Godine 2004. Rimini Protokoll postavlja radove "Sabenation" za Kunsten Festival u Brusselsu i "Schwarzenbergplatz" za bečki Burgtheater (nominirano za nagradu Nestroy 2005. godine). Za potrebe rada "Call Cutta" osnovali su pozivni centar u indijskoj Calcutti kojim je upravljala publika u Berlinu pomoću svojih mobilnih telefona. Posljednji njihovi radovi su "Cameriga" na festivalu Homo Novus u Rigi 2005. godine i "Blaiberg und sweetheart19" za ziriški Schauspielhaus.
"U dohvatu Rimini Protokolla sve postaje stvarno, ali i sumjivo istovremeno. Nikakva zadana dramaturgija ne garantira nužno razliku između umjetnosti i stvarnosti - ponajprije je gledatelj taj koji postaje stručnjak za kriterije autentičnosti. ... Teatar bi trebao ponovno postati promatračnica onoga 'što se to tamo događa'" (Milo Rau, Neue Zürcher Zeitung).
Tijekom 2006. godine Kaegi će, između ostalog, raditi na projektima u Berlinu, Zürichu, Sofiji, Düsseldorfu i Sao Paulu.
Za daljnje čitanje:
Posebno hvala
Produkcija
Koprodukcija
Podrška
