hr/en
bio   

Refleksije o tekućem UrbanFestivalu – festivalski okvir i njegova izmicanja
09. 10. 2011, Kino Grič, 18:00h

Pokušaj analize umjetničkih akcija produciranih unutar vremensko-prostornog okvira 11. UrbanFestivala zapinje odmah u početku, na pretpostavci okvira čiji bi se palimpsestski presjek tkivom zagrebačkog „javnog prostora“ trebao moći rekonstruirati smjernicama naznačenim festivalskom programskom knjižnicom. Izmicanje festivalskog okvira kao analitičke premise, ne odnosi se samo na nemogućnost rekonstrukcije efemernog i pluriperspektivnog iskustva publike, odnosno samih umjetničkih akcija, ni na preispitivanje potencijalne ili/i ostvarene participativnosti. Izmicanje je, osim tanjenjem granica festivalskog i svakodnevnog iskustva, uzrokovano i momentom u kojem organizacija festivalskog okvira postaje njegovom izvedbom, a pitanja autorstva, kao i opreka između kustos/ica i umjetnika/ca podređuju se „uspješnosti“ izvedbe. Kao mjera uspješnosti postavlja se suptilnost balansa na nemogućoj granici između radikalnog političkog aktivizma i ispunjenja projektnih obaveza prema državnim i gradskim, financijskim centrima moći o kojima ovisi festival, pa se krhki semantički odnos između plana izraza i plana sadržaja nastoji regulirati prema unaprijed zacrtanim, subverzivnim učincima organizacijske izvedbe s ciljem „prikrivanja“ radikalnosti odaslane kritike.
 

Bojan Mucko

Bojan Mucko (1983, HR), studira filozofiju te etnologiju i kulturnu antropologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Posljednjih nekoliko godina bavi se urbano-antropološkim temama i preispitivanjem disciplinarnih granica kulturne antropologije kroz interdisciplinarne projekte s organizacijama civilnog društva, dizajnerima, arhitektima i suvremenim umjetnicima.  Surađivao je s dizajnerskim studijem Kancelarija i Udrugom za interdisciplinarana i interkulturalna istraživanja (UIII) na projektiranju oglasnih ploča u suradnji s jednim maksimirskim mjesnim odborom i radionicu arhitektonskih intervencija u prostoru Specijalne bolnice za zaštitu djece s neurorazvojnim i motoričkim smetnjama (Goljak) u organizaciji udruge Lijepa bolnica i sekcije mladih Društva arhitekata Zagreb (DAZ). Povremeno piše arhitektonski časopis Oris, a radovi su mu objavljivani u Zarezu i mjesečniku Udruženja hrvatskih arhitekata Čovjek i prostor. Voditelj je aktualnog projekta urbane kulture – ReS uRBANAE – pod okriljem Udruge za interdisciplinarna i interkulturalna istraživanja (UIII), a koji je usmjeren na urbano-antropološko istraživanje fenomena masivnog zatvaranja i propadanja gradskih i privatnih poslovnih prostora, a sadržajno i cijelih gradskih osi u širem centru Zagreba.

Pokušaj analize umjetničkih akcija produciranih unutar vremensko-prostornog okvira 11. Urbanfestivala zapinje odmah u početku, na pretpostavci okvira čiji bi se palimpsestski presjek tkivom zagrebačkog „javnog prostora“ trebao moći rekonstruirati smjernicama naznačenim festivalskom programskom knjižnicom. Izmicanje festivalskog okvira kao analitičke premise, ne odnosi se samo na nemogućnost rekonstrukcije efemernog i pluriperspektivnog iskustva publike, odnosno samih umjetničkih akcija, ni na preispitivanje potencijalne ili/i ostvarene participativnosti. Izmicanje je, osim tanjenjem granica festivalskog i svakodnevnog iskustva, uzrokovano i momentom u kojem organizacija festivalskog okvira postaje njegovom izvedbom, a pitanja autorstva, kao i opreka između kustos/ica i umjetnika podređuju se „uspješnosti“ izvedbe. Kao mjera uspješnosti postavlja se suptilnost balansa na nemogućoj granici između radikalnog političkog aktivizma i ispunjenja projektnih obaveza prema državnim i gradskim, financijskim centrima moći o kojima ovisi festival, pa se krhki semantički odnos između plana izraza i plana sadržaja nastoji regulirati prema unaprijed zacrtanim, subverzivnim učincima organizacijske izvedbe s ciljem „prikrivanja“ radikalnosti odaslane kritike.

⇪