bio   

„Walk like an Egyptian“. Više gradova, jedna borba?
06. 10. 2011, 17:00h

„Predgrađa sanjaju o nasilju. Usnula u svojim uspavanim vilama, zaštićena blagonaklonim shopping-centrima, ona strpljivo čekaju na noćne more koje će ih odvesti u jedan strastveniji svijet…“ Tako započinje Kingdom Come, posljednji distopijski roman J. G. Ballarda koji je napisao tek nekoliko godina prije smrti, a u kojem upozorava na pakao konzumerizma. Teško je ne sjetiti se tih riječi s obzirom na nedavne nemire mladeži koja je po Engleskoj palila i pljačkala dućane. Gotovo svi su im osporavali ikakav društveno-kritički potencijal, pa ipak, govoriti o njima, a ne spomenuti uza sve razlike slične nemire u francuskim predgrađima 2005. ili prosvjede imigranata u Danskoj 2008., postaje nemoguće. Kako u svojim djelima pokazuje Saskia Sassen, gubitak moći na nacionalnom nivou kao rezultat globalizacije nije nužno nešto loše, već upravo suprotno: on proizvodi mogućnost za nove forme moći i politike na podnacionalnom nivou. Napuklina nacionalnog otvara mogućnosti za geografiju koja će povezivati podnacionalne prostore i upravo u tom smislu London, Pariz, Kairo, Atena, Madrid, pa i Zagreb ne predstavljaju tek provizoran popis gradova, već strateška polja novih društvenih pokreta koji se iz podnacionalnog nivoa zajedno premještaju na globalni nivo. Nije li najljepši primjer tog zajedništva, pa makar zasad i samo simboličkog, nedavni transparent s natpisom „Walk like an Egyptian“ koji se početkom kolovoza mogao vidjeti nigdje drugdje nego na ulicama Tel Aviva?
 

Srećko Horvat

Srećko Horvat (1983, HR) teoretičar je, publicist i prevoditelj. Član je uredništva časopisa Zarez, Tvrđa, Europski Glasnik i Up & Underground. Objavio je sljedeće knjige: “Protiv političke korektnosti” (Biblioteka 20.vek, Beograd, 2007.), “Znakovi postmodernog grada” (Jesenski i Turk, 2007.), “Diskurs terorizma” (AGM, 2008.), “Totalitarizam danas” (Antibarbarus 2008.), “Budućnost je ovdje. Svijet distopijskog filma” (HFS, 2009.), “Ljubav za početnike” (Naklada Ljevak, 2009), i zajedno s Igorom Štiksom “Pravo na pobunu” (Fraktura, 2010). Preveo je radove i knjige Slavoja Žižeka, Norberta Eliasa, Petera Sloterdijka i drugih. Dobitnik je nekoliko nagrada za svoj rad. Umjetnički je direktor teorijskog djela Subversive Film Festivala koji je u posljednjih par godina u Zagreb doveo ljude poput Tariqa Alija, Terryja Eagletona, Antonija Negrija, Gayatri Spivak, Zygmunta Baumana, i drugih.