Teatar u javnom prostoru   

Cefas

Autori: Damir Bartol Indoš i Tanja Vrvilo
Su-govornik: Vilim Matula
Akteri: Vilim Matula, DB Indoš, Tanja Vrvilo, Nikolina Majdak, Adriana Josipović, Kate Marušić
Kompozitori i klaviri: Damir Prica Kafka, Miro Manojlović
Stručni suradnik: Branko Matan
Fotografije, pozivnice, novine: Ratko Mavar (Izvedba Teatra &td)
Plakat: Milan Manojlović Mance (Izvedba Teatra &td)
Taumatropi: Miro Manojlović
Katalog: Hrvoje Živčić i Dario Dević (Izvedba Teatra &td)
Suradnica za songove: Heda Gospodnetić
Kostimi: Đurđa Janeš
Atletski pokret: Filip Rak

“Danom 8. lipnja 1912. Hrvatska je stupila u Evropu”, zapisao je devetnaestogodišnji August Cesarec nakon atentata na bana Cuvaja u Mesničkoj ulici u Zagrebu, očekujući hapšenje. Izabrali smo tu nepovratnu situaciju iz doba Austro-Ugarske monarhije, u kojoj su sudjelovali mladi Valaši, za otvorenu scenu naše priče. Predstavit ćemo njihov đački literarno-revolucionarni kružok kao mogući simbol prve pobune mnoštva protiv Carstva.

Od arhiva preko kazališta izlazimo u javnost s tajnom Grada cinika. Aktivirat ćemo tri javne slike na tri specifične lokacije, njihove poglede, šetnje, odlaske i dolaske. U trećinama prirodnog vremena: od zore do jutra, od jutra do podneva i od podneva do sumraka, ponovit ćemo obrnutim kretanjem tri društvene situacije: od zatvorskog prostora kontrole do javnog prostora grada, od Sveučilišnog trga do početka Jukićevog nemogućeg bijega, od privatnog prostora Botaničkog vrta do utopijske točke Stenjevačke republike.

Slika prva:

Klin se klinom zabija18. 06. 2011, 11h
Račkoga 9, unutrašnje dvorište

Čitanje zatvorskih pisama književnika Augusta Cesarca iz prvog zatvora kraljevske kaznione u Mitrovici 1912. – 1913. u dvorištu njegovog posljednjeg zatvora prije streljanja u zagrebačkoj Dotrščini 17. srpnja 1941. Slijedeći misao Louisa Augustea Blanquija o dvojništvu ljudi i događaja, iz njegovog posljednjeg zatvorskog teksta “Vječnost kroz zvijezde”, povezat ćemo neke okovane sudbine u zvučnoj karti našeg Cefasa.

02 from ivan slipcevic on Vimeo.

Stare poslovice često znače nešto, ako im se smisao preokrene. Za prošlogodišnjih dogadjaja, koje je zaključio nesretni entuzijasta Francesko Ferrer, vidimo naizmjenično zabijanje klinova. Anarkizam je jeka reakcije, nihilizam apsolutizma: teror ozgo izaziva teror ozdo, poznata je istina. I ako je u Barceloni od godine 1901. prsnula jedna bomba u jednoj tvornici, druga na jednoj procesiji, treća u jednom kazalištu, četvrta kod jedne vojničke parade, nekoliko njih u aristokratskim ulicama i nekoliko pri raznim zgodama, ukupno, recimo, do 20 bombi, to odgovara, to je jeka onih 480 samostana, što ih broji ova provincija na 1.000,000 stanovnika. Godišnjica tzv. srpanjske barcelonske revolucije napuni me žalosnim raspoloženjem. Evo, gdje se nadjoše dva terorizma i jedan klin stade zabijati drugi. (Janko Polić Kamov)

Foto: Damir Žižić
 

Slika druga:

U gradu cinika19. 06. 2011, 16h

Sveučilišni trg, parkiralište Školske knjige kraj Pravnog fakulteta

Čitanje grada i precrtavanje nacrta Jukićevog bijega šetnjom od Sveučilišnog trga – Marovskom – Gunudlićevom (zaobilazeći lokacije nove kapitalizacije Samostanske – prolaza kinematografa Ćirilo-Metodskog – Marovske, Preradovićeve) – Ilicom – kod Uspinjače – kroz Pongratzove vrtove – Strossmayerovim šetalištem – Mesničkom – do Lisinskijeve. Ispunjavanje Formulara za novi urbanizam od 8. lipnja do 13. kolovoza 1912. prema informacijama redakcije “Pokreta”, Gundulićeva ul. 26, telefon uprave 1178, uredništva 774.

03 from ivan slipcevic on Vimeo.

Ne zanosi nas dakle švapsko-madjarska kultura prekrasno uredjenog i nakičenog Zrinjevca, niti nas veseli pompozna arhitektura i bogati uresi teatra. Ne oduševljava nas nacijonalna umjetnost Baruna-apaša ni Trenka i njegovih slugana. Ne likujemo pod odmetničkom i sevilističkom sabljom bana Jelačića, i ne pijemo od radosti poslije ma koje od brojnih onih parlamentarnih maškarada. Ne raduju nas modernistička i provoevropska očijukanja i zig-zagiranja naših hrvatskih budućih žena sa Ilice. Oni elegantni tramwayčići ne tjeraju nam burnije krv po žilama… (Vladimir Čerina)

Foto: Damir Žižić
 

Slika treća:

Stenjevačka republika22. 06. 2011, 18h
Botanički vrt, kod kupole

Čitanje dnevnika Zore Ruklić, sastanak rodoljuba, revolucionara potvrđuju zasužnjeni građani Stenjevačke republike: Dr Luka Jukić primarijus, Franjo Neidhardt ministar financija, Josip Šarinić ministar domobranstva, Drago Bublić posvećeni biskup, Augusto Augustov duh sveti, Kamilo Horvatin šef policije, Gjuro Cvijić politički agent, Roman Horvat veliki meštar, Milica, Darka, Anda, Jelica. Iz ruke u ruku ide naš Val. Svima koji nam pišu na uredništvo, upozorujemo da adresiraju listove i rukopise na: Vladimira Čerinu, Zagreb, Ciglana br. 25., a kada pišu na upravu: Mesnička ulica broj 1, I. kat. Prištedit ćete mu tako sat vremena.

06 from ivan slipcevic on Vimeo.

Jučer je bila nedjelja. Milica i ja smo pošle u Botanički vrt. Bilo je svježe i vedro prijepodne. Nije bilo mnogo ljudi. Svi više vole u to vrijeme šetati Tuškancem. Tu je na klupi sjedio Jaro i neki nepoznati mladić. Jaro se digao i srdačno nas pozdravio. Nepoznati se dizao lagano, svaku kretnju sam uočila i zagledala se u njegovo lice. Jaro reče: “Ovo je…”, a ja nastavim, “… Ulderiko Donadini”. “Zar me poznajete?” – “Ne poznajem, nego prepoznajem.”
Pošli smo zajedno u šetnju… (Zora Ruklić)

 
 

Kuća ekstremnog muzičkog kazališta

Damir Bartol Indoš (1957, HR) diplomirao je komparativnu književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu  u Zagrebu s teatrološkom temom: Antonin Artaud  – Kazalište okrutnosti. Tijekom studija sudjeluje u radu neoavangardne studentske kazališne grupe Kugla Glumište: Doček proljeća, Mekani brodovi, Bijela soba, Cirkus plava zvijezda, Ljetno popodne sve do Akcije 16:00, iz 1981., kada dolazi do podjele na meku i tvrdu frakciju. Kao inicijator tvrde frakcije, nazvane Grupa Kugla, tijekom 1980-ih radi niz predstava-performansa: Afera Gigan, Neprigušeni titraji, Šesti allelomorf, Zeinimuro, Opasnost od jelena, Rocking, Subotica i detalji otpora, Magellan, Laboren exercens. Kao DB Indoš-Kuća ekstremnog muzičkog kazališta, tijekom 1990-ih, ostvaruje niz projekata i gostovanja u svijetu s raznim stranim i domaćim umjetnicima (Elliott Sharp, Charles Gayle, Helge Hinteregger, Zlatko Burić, Henning Fremann, Pere Oliver Yorgens, Nicole Hewitt, Vilim Matula, Ana Karić, Tanja Vrvilo, Emil Matešić, Irma Omerzo, Selma Banich…): Ratna kuhinja, Konjski rep, Sin, O šahu i boli, Lajka-prvi pas u svemiru, Školski autobus ili razgovori s djecom, Njihanje… Od 2005., u koprodukciji s Kulturom promjene – Teatar ITD i autorskom suradnjom s Tanjom Vrvilo realizira predstave s glumcima, performerima, glazbenicima i plesačima Kineski rulet, Vilovanje, Zeleno, zeleno, Teretni čovjek, Knjiga mrtvih (korežija sa Zlatkom Burićem), Anti Edip, Cefas, Kriegspiel – Igra rata.  Sudjelovao je na raznim međunarodnim festivalima u zemlji i svijetu (Eurokaz-Zagreb, Edinburgh fringe festival, Klang arten festival Linz, Franklin Furnace NY, Tjedan suvremenog plesa – Zagreb, Kopenhagen – kulturna prijestolnica Europe 1996, Roskilde festival, Dartington -  Exeter, Cardiff summer festival, Tacheles – Berlin,Unikum – Klagenfurt, Szene – Beč, Euro-scene Leipzig, Unidram – Potsdam, Tanz Quartier – Beč, Translacije – Piotrkow, Wroclaw festival, Muzičko Bijenale Zagreb -2011, Colchester arts centre, Rich Mix-London, Jerwood dance house-Ipswich, Studio Lowry- Manchester, Lakeside theatre-Colchester…). U bivšoj alatnici tvornice Jedinstvo pokrenuo je radionicu i izvedbeni prostor pod naslovom  Parainstut Indoš. S grupom Bad Company rekonstruira svoj performans Čovjek stolac i izvodi u Memories are made of this, stalni je suradnik Teatra ITD, voditelj radionica „Puh“ – Kultura promjene SC, „Artikulacije“ sa studentima ALU-Zagreb, SPROUT projekt – Galerija SC. Član je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika i ULUPUH-a, dobitnik medalje grada Zagreba za promicanje alternativne kulture za 2009. god. Više na: http://www.mi2.hr/indos/

Tanja Vrvilo (1966, HR) diplomirala glumu na Akademiji dramske umjetnosti,  Zagrebu,  na poslijediplomskom studiju književnosti na FF u Zagrebu, članica HZSU. Od kraja 1980-ih glumi u mnogim kazališnim projektima, a posljednjih godina kao suautorica i glumica radi s Damirom Bartolom –  Indošem (Kineski rulet, Vilovanje, Zeleno, zeleno, Teretni čovjek, Anti-Edip: Anarhizam i shizofonija, Cefas, Kriegspiel – Igra rata), Zlatkom Burićem Knjiga mrtvih, Bacačima sjenki (Ekspozicija) Borisa Bakala i Katarine Pejović. Sudjelovala na mnogim domaćim i stranim festivalima te vodila brojne izvedbene i filmske radionice. Prevodi i piše tekstove o filmu i kazalištu za radijske emisije (Treći program HRT-a), časopise, publikacije i školske udžbenike iz Medijske kulture. Kustosica brojnih redovitih i festivalskih programa s fokusom na japanskoj kinematografiji (redoviti ciklusi suvremenog japanskog filma u MM centru SC-a, HFS – kino Tuškanac), s Petrom Milatom višegodišnji program Vizualnog kolegija u Multimedijalnom institutu MaMa, kustosica Motovun Film Festivala (programi Japanskog filma jeze, Interaktivnog filma te Ruskog filma u Zagrebu i Motovunu), prvog Festivala mediteranskog filma (program Politike filmskih slika), programi Filmski modusi koreografije, Nađena tijela (Centar za dramsku umjetnost), Oni koji nestaju, Filmovi za nefašistički život (Moje tvoje naše – Rijeka), Goli film predavanje na simpoziju u Modernoj galeriji u Ljubljani na izložbi Sve je to film! Eksperimentalni film u Jugoslaviji 1951.-1991., kustosica programa Hrvatski antifilm … Iz sistema ispao Film! i predavanje Politike filmskog kustostva na tokijskom Yebisu International Festival for Art and Alternative Visions 2011. u Tokyo Metropolitan Museum of Photography; Idejna je začetnica i umjetnička direktorica međunarodnog kustoskog festivala-simpozija Filmske mutacije: festival nevidljivog filma, inovativnog modusa suradnje domaćih i stranih filmologa i autora za analizu ustrajnosti i mutacija filmoloških fenomena, čije će se peto izdanje odvijati od 30. studenoga do 4. prosinca 2011. u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, u Art kinu Croatia u Rijeci te u Slovenskoj kinoteci u Ljubljani. Više na: http://www.filmskemutacije.com/