Program
Stefan Rummel
Njemačka
PODZEMNI DUHOVI
instalacija u javnom prostoru
19. travnja - 15. svibnja 2008.
stanice:
Goethe-Institut, Trg bana J. Jelačića, tržnica Kvatrić, Paromlinska ulica, ulica Ivana Lučića 
Goethe-Institut Kroatien i UrbanFestival
kustos: Carsten Seiffarth
U Zagrebu se trenutno mnogo govori o podzemlju: podzemni tuneli i garaže trebali bi naime riješiti gradske probleme s parkingom. Čak se namjerava bušiti i tunel kroz planinu na koju se ovaj grad tako pitoreskno naslanja. 
Berlinski umjetnik Stefan Rummel se u okviru UrbanFestivala 2008 odlučio pružiti pomoć europskim susjedima: konstruirat će pet 'stanica podzemne željeznice' na centralnim i naizgled zabačenim mjestima. Sve 'stanice' odlikuju se grubim gradilišnim karakterom. Materijali koji se koriste su zemlja, čelik i drvo. K tome još dolaze zvučnici i kablovi. I zvukovi i buka sa zamišljenih gradilišta te tutnjava vlakova podzemne željeznice. Naravno da 'stanice' nisu prave stanice, već više upućuju na namjere, planove i utopije. Može ih se razumjeti i neuspjelim konstrukcijama u urbanističkom smislu.
"Podzemna željeznica drnda, grmi i tutnji velikim gradovima. Ona nije mjesto komunikacije, već mjesto na kojem se gomila ljudi mimoilazi prolazeći kroz cijevi i pritom ne izmjenjuje ni riječ. Majke, kćeri, sinovi, očevi, psi, ponekad mačke. Velegrad je 'velik' onda kada posjeduje dobro razrađenu mrežu podzemne željeznice. Pod pretpostavkom da si grad to može priuštiti i da to podzemlje 
dozvoljava. Tada ljudi počinju bušiti, u zemlju, u kamen. Podzemna željeznica uglavnom vozi pod zemljom, no ponekad uhvati malo zraka i izroni iz svog ponora."
Ovo prvo 'izdizanje' nalazi se točno ispred Goethe-Instituta, u i pored nekadašnje informativne vitrine. Ovim iskopavanjem Stefan Rummel 19. travnja 2008. započinje s radom. Sljedeće će se 'stanice' izgraditi 5. svibnja 2008. na glavnom trgu, na novoj tržnici, sa stražnje strane željezničkog kolodvora i u jednom pothodniku na 'Sveučilišnoj aleji'.
Carsten Seiffarth
Stefan Rummel studirao je slobodno slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Nürnbergu. U svojim se instalacijskim ambijentima od 1996. godine najčešće koristi zvukom, a svoje radove svjesno razvija za određena mjesta odnosno situacije. Tome uvijek prethodi intenzivno bavljenje realnim prostorima s povijesnog, socijalnog i arhitektonskog stajališta. Stefan Rummel živi i radi u Berlinu.