sadržaj →
Nekontrolirano: UrbanFestival 11, uvodnik

katalog:
Urbani povrtnjak
Cefas, DB Indoš i Tanja Vrvilo
Procjep, Dušica Dražić
Gospodaru, želim te obogatiti, Rafaela Dražić
The Big Picture, Ana Zubak
Hair Project, Clémence Agnez
Prijedlog nacrta za pučku školu s pravom javnosti uz glazbenu pratnju, Nicole Hewitt
Kraj povijesti, Jonas Staal
Ilica 1, Michelle Teran
Nekoliko stvari koje znam o neboderima…, Dubravka Sekulić
O zgradama i ljudima, Petar Milat
‘Walk Like an Egyptian’. Više gradova, jedna borba?, Srećko Horvat
Urbanizam – tko riskira, profitira, This Is Not a Gateway
Arhitektura u službi ideologije, Irfan Hošić
Sedam dana stvaranja, David Belas
S onu stranu gradilišta, KUD Obrat
Refleksije o tekućem festivalu – festivalski okvir i njegova izmicanja, Bojan Mucko

čitanka
Biti Tihomir Simčić – reprezentacija ili demokratizacija?, Bojan Mucko
Procjep: Kordunska 15, V. kat, razgovor s Dušicom Dražić
Progresivna propaganda, razgovor s Jonasom Staalom
Hod po drški noža: Između akcije i reprezentacije, razgovor s Tanjom Vrvilo i Damirom Bartolom Indošem
Misliti svoje stanovanje, intervju s Dubravkom Sekulić
Povrćem protiv parkirališta, intervju s ekipom Urbanog povrtnjaka
Javni razgovor uz glazbenu pratnju, razgovor s Nicole Hewitt
Znanje-i-vještine i bez-metodnost (Know-how i No-how): privremene improvizirane bilješke o ‘metodi’ u vizualnim umjetnostima kao proizvodnji znanja, Sarat Maharaj

prilozi u boji

Impressum

Kroz program UrbanFestivala 11 ove smo godine širili polje umjetničkih intervencija u ‘mnogostrukost društvenih prostora’, svjesni heterogenosti i kompleksnosti ‘javnog konteksta umjetnosti’. Inzistirali smo na nedosljednosti, ispadali iz uobičajenog ritma i remetili uspostavljene granice između umjetnosti i aktivizma. Inzistirali smo na dugotrajn(ij)oj prisutnosti u javnoj sferi, istaživali mogućnosti participativnih projekata, razvijali metodu terapije šoka, otvorili pitanje političkog potencijala slučajnih prolaznika, intervenirali u medije, pokrenuli eksperimentalni edukacijski projekt, otvorili pitanje o vizualnoj umjetnosti kao produkciji znanja, izvukli na površinu skrivenu memoriju grada, za javnost otvorili privatna dvorišta pa i stanove…

Struktura kataloga koji je pred vama odražava sam festival: UrbanFestival 11 započeo je u proljeće, projektom Urbani povrtnjak koji je realiziran kroz dugotrajni kontinuirani rad na urbanom vrtu, a završio autorefleksivno, serijom predavanja, prezentacija umjetničkih projekata i diskusija u četverodnevnom programu u Kinu Grič u listopadu. Ne sasvim završio – projekti Nacrt prijedloga za pučku školu s pravom javnosti uz glazbenu pratnju i Urbani povrtnjak nastavljaju svoje trajanje samostalno.
(iz uvodnika)

Ivana Hanaček, Ana Kutleša i Marijana Rimanić

1. 15:00 – polazak autobusa iz Laginjine 9
2. Rakete – (Zeleni trg 1-3) – stajanje
3. vožnja Prisavljem do Veslačke ulice
4. Veslačka ulica broj 6 – stajanje
5. vožnja preko rotora po Aveniji Dubrovnik
6. Siget (Siget 9) – stajanje
7. vožnja preko Aleje Pomoraca
8. vožnja Zapruđem: Tomljanovića Gavrana – Adamićeva – Balokovićeva – Ante Trumbića
9. vožnja prema Maksimirskoj
10. kraj ture na uglu Harambašićeve i Maksimirske na tramvajskom stajalištu

Uskoro stiže i precizna mapa rute.

Podržali smo i producirali Staalov performans Kraj povijesti ne bi li ispitali da li je svijest o javnom prostoru potisnuta. Zanima nas imaju li građani dovoljno gnjeva i snage da se bore za ono što im pripada, unatoč izgubljenoj bitci za Varšavsku i usprkos bujajućim površinama terasa kafića koje naočigled gutaju javni prostor centra grada. Ne pristajemo na novu vladavinu kapitala i totalnu dominaciju korporativne moći, potičemo novu pedagogiju ulice i uvodimo formu terapije šoka.

Ana Kutleša, Ivana Hanaček, Marijana Rimanić
kustosice UF 11

***
O svom radu Staal kaže sljedeće:

Na otvorenom (javnom) prostoru komercijalnog centra Rotterdama, grada u kojem živim, zabrana fotografiranja već postoji. Implementirana je bez ikakvih prosvjeda, obzirom da smo u Nizozemskoj već navikli na činjenicu da javni prostor nije uopće javan u praksi. Ulice su danas u vlasništvu dućana koji su tamo smješteni te ne pripadaju ljudima koji na njima borave.

Vjerujem da će se Zagreb kroz pet ili deset godina susresti s istom situacijom, obzirom da i u Zagrebu javni prostor nestaje kao mjesto koje pripada svima. Gradnja ulazne rampe za parkirnu garažu u Varšavskoj koja je rezultirala više mjesečnim prosvjedima, prvi je znak procesa u kojem se kolektivno dobro pretvara u privatno dobro.

Društveni eksperiment “Kraj povijesti” želi suočiti Zagreb sa svojom vlastitom budućnošću. Kao takav, on je forma terapije šoka. Cilj mu je da uzajamno djeluje i održi aktivnim gnjev koji će nam trebati da nastavimo borbu za demokratične prostore, za smislenu javnu sferu.

Jonas Staal

***
Pozivamo vas na debatu o akciji Jonasa Staala Kraj povijesti koja će se održati u subotu, 8.10., u 18 h u kinu Grič na konferenciji 11. UrbanFestivala.

Gdje su heroji, kolonizatori, žrtve Metropolisa?
Brecht, iz Dnevnika, 1921.

U nastojanju da intervencije proizašle iz ovogodišnjeg UrbanFestivala budu dugotrajnije prisutne u javnoj sferi, 11. festival razvijali smo u  razbijenom formatu. Bez jasnog tematskog okvira, bez fiksnog datuma, bez koncentracije na određenu četvrt kontinuirano smo istraživali doživljaje i promjene u korištenju grada, njegovu memoriju, arhitekturu kao socijalni prostor, hipertrofiju simboličkih aspekata zagrebačkih nebodera, njihov odnos s ideologijama u prošlosti i danas,  transformativne procese na relaciji javno-privatno, uvijek neumorno istražujući moguće strategija otpora stalnom trendu nestajanja javnog prostora.

Raznolikost istraživačkih tema i novoproduciranih radova proizašla je iz potrebe da kao kustosice ne zadajemo decidirane okvire umjetnicima/cama već osluškujemo njihove interese i senzibilitete, te da u razgranato istraživanje uključimo širi krug ljudi iz raznih disciplina i radimo na suradničkim projektima koji izmiču ustaljenim klasifikacijama.

Nakon istraživanja i produkcije novih site specific radova u prvom dijelu godine, od 6. do 9. listopada predstavljamo konferencijski dio festivala koji okuplja teoretičare/ke, umjetnike/ce i sve zainteresirane oko ovih tema: “Tko riskira profitira: prostor grada kao poprište borbe”, “Skrivene povijesti: ideologije i identiteti grada”, “ Otpor nestajanju javnog prostora ”, “ U procjepu: istraživanje socijalnih prostora između privatnog i javnog”. Uz to, od petka do nedjelje odvija se vizualni kolegij “O zgradama i ljudima”. Konferencija je prostor predstavljanja novoproduciranih projekata i istraživanja koja stoje iza njih, prostor refleksije, kritike i diskusije. U tom smislu Urbanfestival zanemaruje sve ono što ulazi u definiciju festivala i ne pristaje na, i dalje aktualnu, festivalizaciju kulture.

predstavljanja projekata:
Ana Zubak, The Big Picture
Rafaela Dražić, Gospodaru želim te obogatiti
Kuća ekstremnog muzičkog kazališta, CEFAS
Nicole Hewitt, Bez naziva
Jonas Staal, Kraj povijesti
Dušica Dražić, Procjep
Clemence Agnez, Hair Project
Urbani povrtnjak

predavanja i diskusije:
David Belas (7 dana stvaranja)
Trenton Oldfield (This is not a Gateway) – Who Dares Wins Urbanism
Srećko Horvat
Irfan Hošić – Arhitektura u službi ideologije
KUD Obrat
Bojan Mucko

filmski program:
O zgradama i ljudima, vizualni kolegij (kustos: Petar Milat)

Točan program i lokacije uskoro!

U Muzeju grada Pazina, francuska umjetnica Clémence Agnez izradila je skulpturu od vlasi ljudske kose. Predstavljanje njezinog rada u starom Kaštelu bilo je dio gostovanja UrbanFestivala na pazinskom festivalu Sedam dana stvaranja. Clémence i njezina asistentica Magali L’huillier su u prostoru Kaštela provele sedam radnih dana vrlo detaljno i pažljivo izrađujući delikatnu i krhku skulpturu. Clémencin fizički rad i angažman uvijek podrazumijeva određenu usamljenost, posvećenost i okrenutost sebi te implicira dugotrajni nevidljivi rad. Finalni produkt je jednako tako teško uočljiv, krajnje suptilan ali ipak prostorno razveden, pa ova instalacija zapravo obuhvaća prilično veliki volumen. No da bi se skulpturu doživjelo potrebno joj je posvetiti posebnu vrstu pažnje. U tom smislu nije nevažno da je ova skulptura postavljena upravo u Muzeju grada Pazina jer upućuje na to s koliko bi se pažnje, osjećaja i suptilnosti mogli, ili možda trebali, odnositi prema vlastitom nasljeđu, a što je ujedno i tematska okosnica Sedam dana stvaranja. Clémencine skulpture i inače, ne samo u ovom slučaju upućuju na određeni genius loci – duh mjesta kojeg nosi svaki prostor važan za određenu zajednicu te istovremeno upućuje kako je taj duh mjesta teško racionalno objasniti ili deskriptivno izložiti, nego ga je potrebno, u pravom smislu iskusiti i doživjeti.

Foto: Nina Šperanda

Clémence Agnez

Clémence Agnez (1984, FR) studirala je u Parizu na École supérieure des beaux-arts de Toulouse i École Nationale des Beaux-Arts de Bourges. Specijalizirala je kiparstvo u Fibra Art studiju na Sveučilištu u Hong Kongu, Kina. Pohađa poslijediplomski studij filozofije i estetike na Université de Nanterre u Parizu.
Njezin rad propituje granične situacije percepcije kreirajući efemerne i suptilne intervencije u skladu s njihovim okruženjem. Pri tome oblikuje trodimenzionalne strukture koristeći razne materijale kao što je prašina, voda, smola, žbuka i najviše od svega – ljudska kosa. Strukture, koje je u početku teško uočiti, postepeno postaju uočljive očima publike. S minimalnim sredstvima, prostor se redefinira i daje mu se novi smisao. Rad se oslanja na direktnu percepciju u specifičnim uvjetima, izbjegavajući verbalna objašnjenja.

Agnez je napravila niz skulptura od kose u raznim gradovima, u galerijskim prostorima, na javnim površinama kao i u privatnim stanovima, u La Vitrine (Maribor, Slovenija), Laboatoire Art et Botanique (Versailles, Francuska), Tajne izložbe (Zagreb, Hrvatska) itd. U okviru UrbanFestivala pozvana je da istraži i reagira na bogato kulturno naslijeđe Pazina i njegovu prirodnu raznolikost.