UVOD
URBANFESTIVAL 10 – GORNJI GRAD
Teško je reći što nas u Orwelovoj distopiji više plaši, neprekidni nadzor u prostoru, ili nadzor i kontrola sjećanja. Kako možemo alternativno i subverzivno djelovati u javnom prostoru koji, iako nije distopijski, kao da postaje pomalo utopijski – “ne-mjesto” grada? Je li atmosfera dosade, usporenosti i praznine, koju čitamo izmedu redaka forsiranja priče o povijesti i tradiciji, zapravo strategija pripreme terena za ulazak krupnog kapitala i privatnih interesa?
Gornji grad gledamo istovremeno kao prostor kolektivnih mitova o kulturi i tradiciji Zagreba i kao intimni prostor osobnih sjećanja i kontinuiteta svakodnevnog života. Želimo preispitati što Gornji grad predstavlja za građane i građanke, njegove stanovnike i korisnike, te otvoriti proces “dekonstrukcije sjećanja” brišući granice između kolektivne i individualne memorije. Na poprištu konstruiranja romansiranih priča koje potom zovemo “povijest” i “nasljeđe”, pitamo se što ostaje prešućeno i neispričano? Tko određuje čega ćemo se sjećati?
Osim na nadzor sjećanja, osvrćemo se i na nadzor prostora – neizbježnu gornjogradsku problematiku. Kako se sa pozicije moći kontrolira javni prostor i ograničava njegovo korištenje? Koje su mogućnosti unošenja pomaka na lokaciji gdje često ima više pripadnika policije nego slučajnih prolaznika, a dok uživamo u pogledu na cijeli grad, znamo da ćemo ulicu dalje biti promatrani s mnogo moćnije pozicije – sigurnosnom kamerom?