GORNJI GRAD – KRATKI POVIJESNI PREGLED
Iako je prostor današnjega Zagreba naseljen još i prije rimskoga vremena čija je vlast na ovome području trajala sve do propasti Zapadnoga rimskog carstva, prvi pisani spomen Zagreba bilježi dokument – Felicijanova isprava – u kojem se navodi 1094. kao godina utemeljenja biskupije, a koja se osniva u naselju koje je sasvim sigurno već neko vrijeme postojalo. To prvo naselje smješteno je na brežuljku Kaptolu gdje se i danas nalazi zagrebačka katedrala te je to najstariji kontinuirano naseljeni dio grada, a tamošnji trg ujedno i najstariji zagrebački trg.
Događaj koji će imati presudnu ulogu u daljnjem razvoju Zagreba je tatarska provala u vremenu vladavine ugarskoga kralja Bele IV. Pred navalom osvajača poraženi kralj traži utočište i kratko se skriva u Zagrebu, a potom bježi dalje prema moru. U potrazi za kraljem kojega nikad neće uhvatiti, Tatari su opljačkali i spalili zagrebački Kaptol koji nije bio dovoljno utvrđen za bilo kakav ozbiljniji otpor. Upravo je ta ranjivost potaknula izgradnju novoga grada na susjednom brežuljku – Gradecu ili Griču.
Povlačenjem Tatara uslijed smrti njihovoga vladara situacija se stabilizirala, a Bela IV. 1242. godine Gradecu izdaje Zlatnu bulu, privilegij slobodnoga i kraljevskog grada koji će novom naselju dati novi status i osigurati njegov razvoj. Iako je s izgradnjom novoga grada dio stanovništva preselio na brdo Gradec, i kaptolski je dio Zagreba nastavio živjeti pa će se tek 1850. godine i nakon brojnih sukoba povijesni dvograd službeno ujediniti u jedinstveni Grad Zagreb.
Bitke između susjednih naselja, odnosno biskupskog Kaptola i slobodnog i kraljevskog Gradeca vodile se se zbog posjeda, mlinova ili političkih razloga. Možda najpoznatija je ona koje se dogodila kod mosta koji je spajao dvije obale potoka Medveščaka koji i sada teče – ali podzemljem – između dva brda. Taj je most kasnije prozvan Krvavim, a danas je na tome mjestu ulica koja se zove Krvavi most.
Iako se naziv Zagreb rabi već i u Felicijanovoj ispravi, to se ime od nastanka grada paralelno upotrebljava i za Kaptol i za Gradec, a od 16. stoljeća se počinje upotrebljavati učestalije za obje općine.
Godine 1577. sastaje se Sabor kraljevine Hrvatske i Slavonije koji zabrinut zbog opasnosti od Turaka preporučuje kralju Ferdinandu da se “pobrine za svoju kraljevsku varoš na brdu Gradecu koja je glavni grad ovih kraljevina.” Time je Zagreb prvi put spomenut kao hrvatski glavni grad, a taj će primat kasnije jedno kraće vrijeme preuzeti Varaždin.
Hrvatski banovi nisu sve do 17. stoljeća stolovali u Zagrebu, a prvi ga je za svoje sjedište izabrao Nikola Frankopan 1621. godine, koji će banski dvor imati upravo na Gradecu. Danas precizna lokacija nekad postojećega kraljevskoga dvora na Gradecu nije posve poznata, ali se vjerojatno radi o zapadnome dijelu brežuljka i današnjoj lokaciji Markovićeva trga.
Svoj urbanistički oblik Gradec je dobio izgradnjom zidina sredinom 13. st, a koji u osnovi postoji i danas. Bedemi s kulama i gradskim vratima činili su trokut koji je okruživao naselje na vrhu brežuljka koji je uvjetovao njegove parametre. Širenje Zagreba prema Zagrebačkom polju, odnosno savskoj ravnici, uvjetovalo je i neke izmjene samoga Gradeca. Srušena su neka od gradskih vrata, a na mjestu južnih bedema izgrađeno je donacijom građana prvo gradsko šetalište na kojemu je jedno vrijeme postojao i muzički paviljon. Planovi o šetalištu koje bi okružilo čitav Gornji grad nisu nikad ostvareni, a na pojedinim su mjestima bivše zidine zamijenili parkovi (Park Grič) i dvorišta (Plače Jelačić u Demetrovoj). Izvorna drvena arhitektura je sa stoljećima i zbog učestalih požara zamijenjena zidanom, pa su tako osim dijela zidina i u 19. stoljeću redizajnirane Crkve sv. Marka čija osnova potječe iz najranijega vremena izgradnje grada, najstarije gradečke postojeće kuće dvije prizemnice iz 18. stoljeća u Matoševoj ulici.
Ime Gornji grad javlja se početkom 19. stoljeća u odnosu na ubrzano rastuće donjogradsko predgrađe koje će do kraja toga stoljeća postati središte suvremenoga grada. Povijesni razvoj Gornjega grada odražava i njegova ulična nomenklatura. Nekad je tamo postojala npr. Pivska ulica nazvana po tvornici piva.
Od samoga osnutka Gradeca središte naselja je Markov trg, tako nazvan po tamošnjoj crkvi koju su navodno gradili mletački majstori po kojima je nazvana i jedna od obližnjih ulica. Ta je crkva krajem 19. stoljeća jedva spašena od rušenja, ali je zbog nedostatka novca za novu crkvu na novoj lokaciji, umjesto uklanjanja ipak restaurirana te je tada dobila i karakteristični krov s grbovima.
Obzirom da je Markov trg bio glavni gradski trg na toj je lokaciji izgrađena i dvostoljetna banska palača, a kasnije je na tome mjestu koje je imalo povijesnu važnost i s druge stane trga izgrađena i zgrada parlamenta za što je 1907. godine proveden prvi javni natječaj u Zagrebu. Politička uvjetovanost prostora utjecala je i na izgradnju podzemnih tunela ispod Gornjega grada tijekom Drugoga svjetskog rata za potrebe skloništa i eventualnoga bijega fašističkoga vodstva.
Kroz stoljeća Markov je trg bio prije svega prepoznatljiv po Markovom sajmu koji se odvija od 1256. godine. Na trgu se ispred crkve nalazio se i gradski stup srama na koji bi bili vezani osuđenici. Kasnije je tamo umjesto uklonjenoga stupa podignut spomenik Bogorodici koji je zbog dotrajalosti srušen u 19. stoljeću.
Po legendi je na Markovom trgu 1573. godine užarenom krunom okrunjen i vođa seljačke bune Matija Gubec, koji međutim tada nije i umro već je navodno pogubljen na tzv. Zvezdišču, šumi neposredno sa zapadne strane Gradeca (početak Tuškanačke šume). To je mjesto ujedno i poprište zagrebačkog femicida budući da su tamo stoljećima spaljivane žene pod optužbama da su vještice.
Markov je trg i mjesto na kojemu je na Uskrs 1794. godine u anonimnoj noćnoj akciji koja je uzbudila čitav grad osvanulo „drvo slobode“ s jakobinskom kapom na vrhu i okićeno s 40 strofa revolucionarne pjesme na hrvatskom jeziku koji tada još nije bio službeni.
Veliki pokolj dogodio se na Markovom trgu 1845. godine prlikom demonstracija protiv mađarizacije zemlje kada je ranjen velik broj ljudi, a poginulo 15 osoba danas poznatih kao Srpanjske žrtve. Trg je na početku i na kraju 20. stoljeća bio i poprište uglavnom neuspješnih političkih atentata. Danas je Markov trg antidemokratski zabranjen za svaki javni prosvjed, a služi tek kao pozornica za polaganje prisege predsjednika Republike.
U svom razvoju Gornji grad ostao je najcjelovitiji dio starog Zagreba, a njegov je povijesni prostor uvelike prisutan ne samo u zagrebačkom već i u hrvatskom političkom ali i umjetničkom imaginariju. Pritom je srednjovjekovna gornjogradska atmosfera koju je dočarao August Šenoa u svome romanu Zlatarevo zlato (p)ostala možda „najzagrebačkija“. Spomenik djevojci Dori, jednom od središnjih likova iz toga romana, danas postoji uz Kamenita vrata, jednu od preživjelih kula i ulaza u staro središte glavnoga grada koje je „po svojim mjerilima i kvalitetama tako karakteristično za povijest ove zemlje“.
Saša Šimpraga, povjesničar