NADZOR
Pitanje nadzora na području Gornjeg grada nosi nešto više simboličkih značenja nego nadzor bilo kojeg drugog javnog prostora. Područje je to realne državne moći i mjesto koje predstavlja simbol vladanja. Strogim nadziranjem tog javnog prostora, što video-kamerama, što policajcima i komunalnim redarima, javnosti implicitno se daje do znanja da je njena politička uloga pod stalnom kontrolom, podložna korekcijama i u nekim slučajevima onemogućena u korijenu.
KARTA NADZORNIH KAMERA NA GORNJEM GRADU
***
ZAKON O ZABRANI OKUPLJANJA NA MARKOVU TRGU
Glavni trg Gornjega grada je Trg sv. Marka, danas političko sjedište Hrvatske, sa zgradama Hrvatskog sabora, te zgradama Vlade i Gradske skupštine u neposrednoj blizini. U kolovozu 2005. godine, stupanjem na snagu izmjene Zakona o javnom okupljanju, zabranjuju se okupljanja u krugu od najmanje sto metara od zgrada Hrvatskog sabora, Vlade, Ustavnog suda, Ureda Predsjednika RH. Ovaj, u suštini nedemokratski zakon izazvao je razne reakcije, kao što je, primjerice inicijativa “Matija Gubec” koji se zalažu za njegovo ukidanje. Državni je vrh, koji je zakon donio, isti prekršio dva puta: prvi put organizirano dočekujući Georga Busha, drugi put pri inauguraciji predsjednika države Ive Josipovića. Zabrana javnog okupljanja na Markovom trgu nije tek novijeg datuma – na snazi je bila i početkom 20. Stoljeća kada ju je prvi puta prekršila Marija Jurić Zagorka, spisateljica i aktivistkinja.
***
isječci web istraživanja:
* OD SUTRA NA SNAZI ZABRANA JAVNIH OKUPLJANJA NA MARKOVU TRGU
NA ZAGREBAČKOM Markovom trgu od sutra više neće biti dozvoljena javna okupljanja i prosvjedi jer na snagu stupaju izmjene Zakona o javnom okupljanju koje zabranjuju okupljanja u krugu od najmanje sto metara od zgrada Hrvatskog sabora, Vlade, Ustavnog suda, Ureda Predsjednika RH.
Markov trg, inače do sada uobičajena destinacija za sindikalne i slične prosvjede, tako više neće biti mjesto na kojemu će nezadovoljnici pokušavati ishoditi rješavanje svojih problema, izravno od predstavnika Vlade i Sabora.
Pod javnim okupljanjem Zakon predviđa svako organizirano mirno okupljanje i javni prosvjed više od 20 ljudi, javne priredbe te druge oblike okupljanja kojima je svrha ostvarivanje gospodarskih, vjerskih, kulturnih, humanitarnih, sportskih, zabavnih i inih interesa.
izvor: http://www.index.hr/vijesti/clanak/od-sutra-na-snazi-zabrana-javnih-okupljanja-na-markovu-trgu/276971.aspx
* GRAĐANSKA INICIJATIVA “MATIJA GUBEC”
Povodom odluke Ustavnog suda o ukidanju “Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnom okupljanju” koja je donesena na temelju formalne neustavnosti, tj. nedovoljnog broja zastupničkih glasova, građanska inicijativa “Matija Gubec” – otpor prostoru političke diskrecije, izdala je u četvrtak 24.11. priopćenje. U priopćenju se izražava zadovoljstvo odlukom, no istovremeno i nezadovoljstvo činjenicom da je donesena isključivo na temelju formalne neustavnosti, a ne i na temelju sadržaja, što su u svojem zahtjevu za ocjenom ustavnosti tražili građanska inicijativa Matija Gubec i Nezavisni hrvatski sindikati. Zabrana okupljanja na Markovom trgu naime krši Ustav Republike Hrvatske ograničavanjem prava na javno okupljanje na način koji nije razmjeran opasnosti po nacionalnu sigurnost, javni red i mir.
Izvor: http://oneworldsee.org/js/node/10912
http://www.h-alter.org/vijesti/vijesti/matija-gubec-o-novoj-zabrani-okupljanja
* DETALJI ZAKONA I PROCESA NJEGOVOG DONOŠENJA:
Dana 23. studenog 2005. godine Ustavni sud RH donio je odluku o ukidanju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnom okupljanju, jer isti nije donesen potrebnom većinom glasova hrvatskih zastupnika. Međutim, kako je istaknuto u samoj odluci, Ustavni sud nije zauzeo stajalište je li zakon sadržajno neustavan već je samo utvrdio da je procedura donošenja zakona bila neustavna. Stoga je Hrvatski sabor dana 09. prosinca 2005. godine donio novi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o javnom okupljanju poštujući ustavne odrednice procedure, ali ostavljajući isti sadržajno nepromijenjenim.
Svatko tko, bez obzira na svrhu i način javnog okupljanja, kao i bez obzira na broj osoba, pristupi s namjerom izražavanja vlastitih stavova unutar 100 metara od zgrade Hrvatskog sabora, Vlade RH, Ustavnog suda RH ili Predsjednika Republike Hrvatske, ili svatko tko istima time želi uputiti kakav zahtjev, može biti kažnjen za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 5.000,00 kn pa sve do 20.000,00 kn
IZVOR: http://www.zamirzine.net/spip.php?article5496
ZASTUPNIČKI DOM HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA
Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim
ODLUKU O PROGLAŠENJU ZAKONA O JAVNOM OKUPLJANJU
Proglašavam Zakon o javnom okupljanju, koji je donio Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora na sjednici 12. studenoga 1999.
Članak 11.
Iznimno od odredbe članka 10. ovoga Zakona, mirno okupljanje i javni prosvjed ne smije se održavati:
- u blizini bolnica, na način da ometa pristup vozilima hitne pomoći i remeti mir bolesnicima,
- u blizini dječjih vrtića i osnovnih škola dok se u njima nalaze djeca,
- u nacionalnim parkovima i zaštićenim parkovima prirode osim onog koji ima za cilj promicanje zaštite prirode i čovjekova okoliša,
- u blizini spomenika kulture nulte kategorije, ako bi dovelo do pogibelji za zaštićene vrijednosti,
- na auto-cestama i magistralnim cestama na način kojim se ugrožava sigurnost cestovnog prometa,
- na drugim mjestima, ako bi se s obzirom na vrijeme, broj sudionika ili narav okupljanja moglo
ozbiljnije poremetiti kretanje i rad većeg broja građana.
ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O JAVNOM OKUPLJANJU
Članak 1.
U Zakonu o javnom okupljanju (»Narodne novine«, br. 128/99.) u članku 11. podstavak 4. briše se.
Dosadašnji podstavci 5. i 6. postaju podstavci 4. i 5.
U novom podstavku 5. točka se zamjenjuje zarezom, a iza novog podstavka 5. dodaje se podstavak 6. koji glasi:
»– najmanje 100 metara od objekata u kojima su smješteni ili zasjedaju Hrvatski sabor, Predsjednik Republike Hrvatske, Vlada Republike Hrvatske i Ustavni sud Republike Hrvatske.«
Iza stavka 1. dodaje se stavak 2. koji glasi:
»U slučaju iz stavka 1. podstavka 6. ovoga članka ne primjenjuje se odredba članka 4. stavka 1. ovoga Zakona, u dijelu kojim se određuje broj sudionika okupljanja.«
Članak 2.
U članku 22. iza točke 5. dodaje se nova točka 6. koja glasi:
»6. postoji zbiljska i izravna opasnost za zdravlje sudionika ili drugih osoba.«
***
Tadašnji premjer hrvatske, Ivo Sanader o donošenju Izmjena zakona o javnom okupljanju:
ZBOG SIGURNOSTI ZABRANJENO OKUPLJANJE NA MARKOVU TRGU
7. lipnja – Premijer Ivo Sanader izjavio je da je isključivo zbog sigurnosnih razloga donesena odluka da se broj štićenih objekata proširi na Vladu i Sabor, čime bi se na Markovu trgu onemogućilo javno okupljanje.
Sanader je pojasnio kako Zakon o javnom okupljanju već postoji kao i Uredba o štićenim objektima, a da je nakon procjene sigurnosnih služba donesen zaključak da se taj broj štićenih objekata proširi i na Vladu i na Hrvatski sabor.
To je jedini razlog zašto je zabranjeno to javno okupljanje, rekao je Sanader novinarima pred sjedištem Misije Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) u Zagrebu. Ja sam za slobodu okupljanja, ali i za sigurnost. Ne smijemo dopustiti jedno na štetu drugoga, rekao je Sanader i dodao kako je potrebno uskladiti jedno s drugim.
Izvor: http://www.hrt.hr/arhiv/2005/06/07/HRT0018.html
Međutim, pokazalo se kako uvijek postoje iznimke na koje se zakoni ne odnose – 2008. Godine na markovom je trgu organizirano okupljanje građana povodom dočeka američkog predsjednika Georgea Busha, a 2010. godine tamo je održana inauguracija trećeg hrvatskog predsjednika Ive Josipovića:
“Mirno okupljanje i javni prosvjed mogu se održavati na svakom za to prikladnom prostoru”, glasi članak 10. Zakona o javnom okupljanju. Ali nisu svi prostori prikladni za javna okupljanja, bez obzira na to koliko mirna ona bila. Jedan od takvih prostora je, odlučili su 2005. godine hrvatski vlastodršci, i Markov trg, gdje se u četvrtak održava inauguracija Ive Josipovića.
Što zapravo znači da će prvi potez predsjednika, kojeg je na Pantovčak uvelo promoviranje programa Nove pravednosti i odlučna borba protiv kriminala u svim njegovim oblicima, zapravo biti – kršenje zakona!
Za to može biti i kažnjen cifrom do 50.000 kuna. Toliko bi, predviđa ovaj Zakon, organizatora moglo koštati organiziranje javne priredbe unatoč zabrani.
Policija: Dopušteno je sve što nije zabranjeno.
Posebno je zanimljiv način na koji ovu iznimku od pravila tumače u Ravnateljstvu policije, iz kojeg je danas priopćeno da će se cijeli javni skup snimati audio-videouređajima. Načelnik Ravnateljstva policije Krunoslav Borovec tako kaže kako inauguracija spada u kategoriju političkih događaja koji se, eto, ipak smiju održavati na Markovu trgu. Vidjeli smo to, na kraju krajeva, i kad je Zagreb posjetio bivši američki predsjednik George Bush u čiju je čast Ivo Sanader odlučio prekršiti zakon kojeg je njegova Vlada donijela.
Na naše pitanje postoji li u Zakonu neka posebna stavka koja propisuje kategoriju okupljanja kakva je na Markovu trgu dopušteno organizirati, Borovec je odgovorio negativno. “Zakon propisuje ono što se ne smije, ne ono što se smije. To je isto kao da postoji zakon kojim se propisuju kažnjive radnje, a s druge strane da postoji zakon i kojim se propisuju radnje koje smijete raditi. Dopušteno je sve ono što nije opisano kao zabranjeno”, stoički odgovara Borovec. No, da njegovo tumačenje zakona ne drži vodu, odaje već i letimičan pogled na spomenuti Zakon o javnom okupljanju.
Zakon propisuje samo ono što se ne smije? Ma kako da ne…
Taj Zakon sadrži, između ostalog, i članak 13. koji glasi: “U glavnom gradu Republike Hrvatske Zagrebu svatko može bez prijave održavati mirno okupljanje i javni prosvjed na Trgu Francuske Republike”. Iz ovog je primjera, dakle, jasno kako zakon propisuje i stvari koje se smiju raditi, a ne samo one koje se ne smiju. A kako u Zakonu o javnom okupljanju nigdje ne piše da je okupljanje na Markovu trgu u iznimnim situacijama poput ove dopušteno, jedini mogući zaključak je da ćemo u četvrtak u 12 sati svjedočiti kršenju zakona. Osim ako se broj uzvanika ne ograniči na maksimalno dvadeset.
(http://protest.ba/v2/josipoviceva-inauguracija-je-krsenje-zakona/)
izvor: http://kin.kvarnerinfo.net/razno/4709-predsjednik-smije-a-graani-ne-smiju-josipovieva-inauguracija-je-krenje-zakona.html
VLADA ZBOG BUSHA KRŠI ZAKON
BUSH NA MARKOVU TRGU MOŽE GOVORITI, GRAĐANI NE
Mislim da je ova manifestacija događaj važan za Hrvatsku. Ukoliko to organizira Vlada u ime dolaska Georgea Busha, onda je to iznimka – tim je riječima Bianca Matković, državna tajnica pri Ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija, i kako mnogi kažu, ”bič božji” međuministrima opravdala okupljanje na Markovu trgu.
Iznimka? Po kojem pravu Vlada RH može kršiti zakon? U svrhu nacionalnih interesa? Ako je Bushevo obraćanje nacionalni interes, onda se svi moramo zapitati zašto uopće postoje zakoni.
- Sada vidimo da zabrana okupljanja na Markovom trgu nije imala smisla. Iako je to samo jedan detalj, ovo je vrlo ozbiljna stvar koja se opravdava višim obrazloženjima jer sada Vlada direktno krši Zakon. Sada je kasno ispravljati stvari, jedini izlaz je pokrenuti postupak izmjene Zakona – rekao nam je prof. Josip Kregar, dekan Pravnog fakulteta u Zagrebu.
Izvor:http://www.javno.com/hr-hrvatska/bush-na-markovu-trgu-moze-govoriti-gradjani-ne/136636
***
PREDVODNICA ŽENSKIH DEMONSTRACIJA 1903. NA MARKOVU TRGU
preuzeto iz: Slavica Jakobović-Fribec, Vodič Zagorkinim tragom kroz Zagreb
U počecima narodnog otpora 1903. Markov je trg bio pod paskom policije i nedostupan za bilo kakvo javno okupljanje građana. Kako bi pred Banskim dvorima ipak samom Hedervaryju pokazala koliko je nepoželjan u Hrvatskoj, Marija Jurić Zagorka je smislila lukav plan. U Obzoru je objavila da se u crkvi Sv. Marka održava misa zadušnica za zaprešićke žrtve (stradale u puškaranju pri pokušaju skidanja državne mađarske zastave sa željezničke postaje). Poziv je bio upućen ženama „neka se u što većem broju okupe na misi“. Zagorka je pribavila hrvatske trobojnice s crnim velom i, u dogovoru s članicama Kola, dok su žene nakon mise napuštale crkvu, prikapčala im trobojnice na prsa. Aktivistkinje su za trajanja mise zatvorile južni ulaz crkve tako da su žene morale izaći pred same Banske dvore.
Policija je bila posve zbunjena nastalim prizorom. Hedervary, ukazavši se na prozoru, gledao je zaprepašten stotinjak natiskanih žena pred crkvom gdje mu u lice dobacuju: „Abzug Khuen Hedervary! Odstupi, Khuene Hedervary!“, a zatim mu drsko – njemu pod nosom – pjevaju hrvatsku himnu.
Za takav (dotad neviđen) prizor ženskog građanskog (i političkog) prosvjeda policija nije bila spremna uredovati. U stavu mirno, šef policije odslušao je himnu, a potom zamolio žene da se mirno raziđu. Zagorka je imala pripremljen odgovor: sve su one iz Donjega Grada pa će se zajedno spustiti dolje Mesničkom i razići. I doista, žene su formirale povorku držeći se četiri po četiri ispod ruku i napustile Markov trg.
Vijest se munjevito proširila Zagrebom. Već na Ilici žensku je povorku dočekala masa okupljenih sugrađana i sugrađanki. I umjesto da se povorka raziđe, postojala je većom i napredovala prema Jelačić placu. U policiji je nastala uzbuna. Aktivirana je vojska, koja je na trgu opkolila povorku. Tražilo se ime organizatora, tko je priredio misu, tko je vodio, ali žene su složno odgovarale: „Mi sve zajedno.“
Već idući dan ženske demonstracije u Zagrebu bile su prava novinska vijest u Europi. Tu je senzaciju pratila i karikatura – Zagorka u liku Djevice Orleanske s viteškim mačem u ruci – tjera prestrašenog Hedervaryja iz Hrvatske.
***
Da je područje Gornjeg grada od velike strateške važnosti u pogledu državne politike svjedoče i brojni tuneli i podzemni prolazi koji su locirani upravo u njegovu podzemlju. Njihovu je povijest moguće pratiti od 18. Stoljeća. Iako postoji nekolicina prijedloga za prenamjenu tih prostora, za njihovo otvaranje javnosti i korištenje, svi su oni i dalje zatvoreni i nedostupni. Informacije o trenutačnim stanjima, sadržajima i svrsi tunela teško su ili nikako dostupne, njihovi su ulazi zapečaćeni i nadziru se kamerama.
isječci web istraživanja:
*TUNELI ISPOD GORNJEG GRADA
U Zagrebu postoje dva tajna atomska skloništa, stečevina bivše Jugoslavije: jedno je smješteno na Pantovčaku ispod nekadašnje Titove vile, a drugo je prokopano između gornjogradske Visoke ulice i Tkalčićeve, pa ispod Tuškanca do Dubravkina puta. Za razliku od sličnih hladnoratovskih “spomenika” u većini postkomunističkih država, zagrebački “tajni gradovi” još su u uporabi, kao pomno čuvana vojna tajna.
Vojna tajna
Kako kažu svjedoci, sklonište na Pantovčaku održava se kao pričuvna rezidencija hrvatskog predsjednika za krajnje rizične situacije, primjerice puča, državnog udara ili građanskog rata. U sadašnjem mirnodopskom razdoblju više razine skloništa ispod Gornjega grada, s ulazom iz Tkalčićeve, udomljuju Državni centar za obavješćivanje, iz kojega se šalju upozorenja o katastrofalnim poplavama, potresima, požarima, izlijevanjima nafte… No, u slučaju kakvog novog rata, u njegovu unutrašnjost može se skloniti cijela hrvatska Vlada.
Neki kažu da je Pantovčak povezan tunelima sa Sljemenom kao mjerom zaštite, od slučaja “ne daj Bože”, a isto tako nije nikakva tajna da je crkva u Remetama povezana s Kaptolom i nekdašnjim Medvedgradom o čijem postojanju je u nekoliko navrata pisala M.J. Zagorka. Nakon potresa 1880. g. koji je zadesio Zagreb dio tih tunela je urušen, a s njima i zlato kojeg su crkvenjaci i starozagrebački zlatari pohranili pod zemljom.
Dva “tajna grada” sagrađena su sredinom sedamdesetih godina kada je Jugoslaviji, ukliještenoj između kapitalističkog Zapada i staljinističkog Istoka, kako se vjerovalo, permanentno prijetio vanjski neprijatelj. Gornjogradsko podzemlje uređeno je u zatečenim katakombama iz terezijanskog 18. stoljeća.
Sklonište, u koje se ulazilo u Tkalčićevoj, dograđivano je u vrijeme Austro-Ugarske, ali obnavljanjo je i na zahtjev Ante Pavelića u Drugom svjetskom ratu. Nalog za njihovo preuređenje u podzemnu hladnoratovsku tvrđavu potekao je od tadašnjeg partijskog vrhovnika Vladimira Bakarića, a potpalo je pod mjerodavnost republičkog Sekretarijata za narodnu obranu. Za njegovo održavanje brinuli su se ljudi koji su prolazili tzv. sigurnosnu provjeru, koja je trajala dvije godine.
Tunel Mesnička-Radićeva, nije nikakva enigma. U njemu je tijekom devedesetih ulazilo tisuće ljudi među kojima sam bio i ja. Bilo je to 1991. i 1992. za vrijeme avio uzbuna kada je tunel služio kao sklonište. I mene je nekoliko puta uzbuna zatekla na Trgu, i onda su nas sve tjerali u taj tunel. Neko vrijeme je tunel bio otvoren po cijeli dan bez čuvara tako da smo se tih dana često znali i prošetati kroz njega na putu u školu. Kada su uzbune postale rjeđe tunel se otvarao samo po potrebi, a nakon rata je u njemu održano nekoliko partyja, prezentacija i izložbi. Tunel se sastoji od jednog glavnog i četiri manja koji vode na jug i izlaze na Ilicu. Svi su ti izlazi bili otvoreni tijekom rata.
A što se službenih podataka tiče tunel je izgrađen 1943. za potrebe skrivanja građanstva od sve češćih savezničkih bombardiranja. Leži sjevernije od Iličkog rasjeda, srednjovjekovnih bedema i nagiba terena prema Ilici. Izveden je u smjeru istok-zapad, od Mesničke do Radićeve ulice. Njegov službeni naziv je tunel Grič, i nije nikako povezan s ostalim zagrebačkim drevnim tunelima.
Na žalost svih istraživača i ljubitelja tajni grada Zagreba i Hrvatske ovo je obično WW2 sklonište, iako impresivno veliko, kroz kojeg su do danas prošle tisuće ljudi koji, ima rasvjetu, i nema nikakvih tajni. Već se pet, šest, godina govori o njegovom preuređenju i komercijalizaciji, a najsvježija varijanta koju je naš vrli gradonačelnik iznio prije nekoliko mjeseci je turistička atrakcija – svojevrsni muzej osjeta i nasred tunela dizala za gornji grad. Na taj bi se način garaža Tuškanac povezala s Gornjim gradom (to je priča o onim dizalima za Sabor). Naravno da od toga svega ništa jer čitava bi stvar stajala više od same garaže, a i na Gornjem gradu uopće nije zahvalno kopati. Čim negdje zabiješ lopatu, naiđeš na novo arheološko otkriće i radovi staju. Ne da se Bandiću gnjavit s time.
Godine 1989. pao je Berlinski zid. Velika većina bivših komunističkih zemalja, uključujući Srbiju, otvorila je većinu svojih “tajnih gradova”.
Činjenica da su, nasuprot tome, dva najveća zagrebačka skloništa u kontinuitetu zadržala svoju uporabnu vrijednost i svoj status vojne tajne može se tumačiti na dva načina. Možda je u tome sadržano sjećanje na njihovo značenje u Domovinskom ratu. Kada je 7. listopada 1991. ratno zrakoplovstvo JNA bombardiralo Banske dvore, tu su se sklonili tadašnji predsjednik Franjo Tuđman, tadašnji premijer Stipe Mesić i posljednji šef jugoslavenske vlade Ante Marković.
No, razlog čuvanja dviju hladnoratovskih relikvija možda je nešto drugo: osjećaj neizvjesne budućnosti zemlje koja još balansira na rubu Europske unije.
Izvor: Vecernji-List.hr
U tunelu Grič 1993. je godine održan prvi hrvatski rave party “Under City Rave”. Tih se godina u Hrvatskoj vodio domovinski rat pa je party bio povod da se u stranim medijima progovori o ratnoj situaciji s nekog drugog aspekta – ne toliko političkog nego aspekta mladih koji su i u to ratno vrijeme nastojali voditi koliko-toliko normalni život. Organizatori o partyju kažu sljedeće: Bilo je tu dosta problema, jer zbog rata nitko ovdje nije htio doći. Raveri su bili jedini kojima rat nije bio nikakav problem i tako smo organizirali prvi pravi rave party u Hrvatskoj, “Under City Rave” u tunelu u Mesničkoj ulici 1993. Bio nam je to prvi party, nismo baš znali previše o organizaciji, pa smo već u startu napravili početničku pogrešku i umjesto da smo normalno tiskali karte, mi smo ih fotokopirali, priča Irena Ščurić, a party je bio više nego uspješan. Nismo mogli vjerovati! Mesnička je bila krcata, nije se moglo proći, a ljudi su stajali ispred tunela i čekali da uđu. No, s obzirom na situaciju u državi, ali i gužve koja je nastala kod tunela, prije ponoći smo čuli da policija želi prekinuti party. Odmah sam otišla na Zrinjevac na policiju i tamo je bio njihov šef, ali ne mogu se više sjetiti kako se zvao. Doslovno sam kleknula pred tog čovjeka, sklopila sam ruke i rekla mu: ‘Molim vas, ovo su prvi stranci koji su došli ovdje otkako je počeo rat. Molim vas, nemojte ih sad otjerati’. I zaista ga nije prekinuo.
izvor: http://www.brija.com/sto-je-danas-ostalo-od-ludih-partyja-devedesetih/
Evo kako je to izgledalo:
http://www.youtube.com/watch?v=hozu6jF9M8U&
http://www.youtube.com/watch?v=fRKGF7AFeto&
Osim toga, kazališna slupina Montažstroj i HC Boxer snimili su 1991. video-spot za pjesmu Croatia in flame. Mediji pišu kako je to jedina hrvatska domoljubna pjesma koja je emitirana na MTV-u. Djelovi za video snimani su upravo u tunelu Grič.
U tunelu Grič planirana je i izgradnja Muzeja osjeta, međutim, osim planova, ništa se po pitanju realizacije još uvijek nije pomaknulo.
Jedan od najzanimljivijih novih projekata je Muzej osjeta u trenutno zapuštenom tunelu ispod Griča. Projekt je predstavljen prije četiri godine, ali do sada nije zaživio iako je jeftiniji od mnogih drugih. Prema planovima arhitektice Nede Cilinger, tunel će se urediti kao multimedijski muzej osjeta u kojem će se prikazivati filmovi i izložbe.”To će biti prvi muzej osjeta u svijetu. Uz gledanje, određene stvari moći će se slušati, mirisati i dodirivati, a bit će izrađene od kamena, pijeska, drva i šljunka”, rekla je Cilinger za Vjesnik. U prvoj fazi obnovio bi se tunel Grič i ostvario Muzej osjeta, u drugoj bi se uređivali vrtovi i parkovi na južnoj padini Griča, dok bi završna faza zahvatila izlaz na Vranicanijevu poljanu i gradnju velike dvorane muzeja.
http://metro-portal.hr/vijesti/zagreb/muzej-osjeta-povezivat-ce-gornji-i-donji-grad